| |
Iz knjige: Hrvatske narodne pjesme - kajkavske. Matica Hrvatska, 1950.
DEVET |
KAJKAVSKIH
PESAMA |
Sejala sam lena, Lado. |
Na Ivanje lenek, Lado, |
lenek, moj lenek Lado, |
svilica moja Lado. |
Plela sam lena, Lado. |
Pukala sam lena, Lado. |
Riljala sam lena, Lado. |
Močila sam lena, Lado. |
Vadila sam lena, Lado. |
Prestirala lena, Lado. |
Prebirala lena, Lado. |
Sušila sam lena, Lado. |
Tokla sem lena, Lado. |
Trla sam lena, Lado. |
Mikala sem lena, Lado. |
Prela sam lena, Lado. |
Mahala sam lena, Lado. |
Beljila sam lena, Lado. |
Vijala sem lena, Lado. |
Snovala sam lena, Lado. |
Navijala lena, Lado. |
Tkala sem lena, Lado. |
Plajhala sem lena, Lado. |
Krojila sem lena, Lado. |
Šivela sem lena, Lado. |
Oblekla sem lena, Lado. |
Razdrla sem lena, Lado. |
|
Prošal je prošal |
pisani vuzam, |
došal je došal |
zeleni Juraj |
po prašnim putem, |
po zeleni tratini. |
Donesal je donesal |
lakat dugu mladicu, |
lakat dugu mladicu, |
pejdan dugu travicu. |
Dajte Jurju jajac, |
da vas ne bu zajac; |
dajte Jurju sira, |
da se ne ozira; |
dajte Jurju putra, |
da nas ne bu sutra; |
dajte Jurju hajde, |
ke se doma najde; |
dajte Jurju pogače, |
da vam noge poskoče; |
dajte Jurju žita, |
ko se domu hita; |
dajte Jurju škudu, |
da vam bu pri sudu; |
dajte Jurju krajcer, |
da vam bude švajcer |
dajte Jurju hrži, |
ka se doma trži; |
dajte Jurju groš, |
da vas ne bu još; |
dajte Jurju rebar, |
da vas ne bu kebar; |
dajte Jurju dinjar, |
da vas ne bu mlinar; |
dajte Jurju zobi, |
ke se doma dobi; |
dajte Jurju slanine, |
da ne vujde planine; |
dajte Jurju leće, |
da vas kuga ne će; |
dajte Jurju kuka, |
da ne pozna vuka. |
Darujte me, darujte, |
Jurja zelenog. |
Mi Jurja nosimo, |
v njegvo ime prosimo. |
Dajte, dajte, ne štentajte, |
kaj nam kuli date, |
se pred sobom nate. |
Gazili smo gazili, |
do kolena blace, |
do kolena blace, |
do ramena vodicu. |
Ne dajte nam stati |
pred svojimi vrati, |
daleki su puti, |
cipeli su vukli. |
Mi nemamo šila ni dretila |
kaj bi Jurju čižme okrpali; |
šilo nam je u Ljubljani, |
dreta nam je u Bregani. |
/"Gdjegdje uoči Jurjeva,
a gdjegdje i ujutro na Jurjevo idu po dva, najviše tri seljačka dječaka
od kuće do kuće. Jedan ima od zelenog kića savleten koš preko glave, drugi
nosi veliku zelenu kitu urešenu vrpcama i rubcima, a treći košaricu za
darove, i pjevaju ovu pjesmu. Ljudi ih poslije pjevanja darivaju novcem
ili jajima, a oni otrgnu jednu grančicu, koju domaćica usadi u vrtu u
sredini sloga, tobože da bolje raste. Ove pjevače zovu ''Jurjaši''. /Hrvatske
narodne pjesme - kajkavske. Matica Hrvatska, 1950. Str. 353/ |
|
Lepi Ive trga rože, |
tebi. Lado, sveti bože: |
Lado, slušaj nas, Lado. |
Pevke, Lado, pevamo ti, |
srca naša vklanjamo ti: |
Lado, slušaj nas, Lado. |
/''Ova se pjesma nalazi štampana
u knjizi Josipa Bedekovića 'Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti
Hieronymi in ruderibus Stridonis'... U poglavlju o religiji naroda spominje
se i ova pjesma, kojom se hoće dokazati da su Medjimurci u pretkršćansko
doba među ostalim 'idolima' štovali i Ladu, a trag toga štovanja ostao
je u narodnoj pjesmi.'' Isto, str.353/ |
|
Zaspal Vida ju livadi, |
ju livadi sitnoj travi, |
sitnoj travi djetelini. |
Nejga budi bele vile: |
''Ustaj gore, mladi Vide, |
dvori su ti na prodaju, |
majka ti je na umoru, |
seka ti je na udaju, |
ljuba ti je tuđa sluga.'' |
- Nisu dvori na prodaju, |
nije majka na umoru, |
nije seka na udaju, |
nije ljuba tuđa sluga. - |
|
Se su se gore zazelenile, |
zazelenile, zarumenile, |
samo je jeno jalovo stalo. |
Pod njim mi Đura silen boj bije, |
silen boj bije, majki naroča, |
majki naroča đunđeni ropčec, |
đunđani ropčec, srebrni prsten: |
''Podaj mi majka, srebrni prsten, |
srebrni prsten, đunđeni ropčec, |
kaj si obrišem z obrašca znoja, |
z obrašca znoja, s konjića potok. |
/ ''Pjeva se na Ivanjsko veče
prigodom zadnjega kola. Pripjev iza svakog stiha: O jalo, jalo, drevce
zeleno!''. Isto str. 361/ |
|
Stante gore mlada gospa, |
mlada gospa i z gosponom! |
Obuđajte verne sluge, |
verne sluge i sluškinje, |
naj pometo bele dvore, |
bele dvore i komore. |
Naj doneso ladne vode, |
ladne vode iza gore. |
Naj nalože vatro jogna, |
da skuvaju crno kavo. |
Naj počešo vrane konje, |
vrane konje gosponove, |
naj počešo žote lasi, |
žote lasi gospinine! |
Mi smo sinoć kresuvali, |
kresuvali, valuvali. |
Mi smo išli v ravno polje, |
v ravno polje gosponovo, |
gosponovo, purgarovo. |
Mi smo vidli rane žnače, |
rane žnače gosponove: |
sto ženjačev ženjalo je, |
sto vezačev vezalo je, |
sto vozičev vozilo je, |
sto ajkačev ajkalo je, |
sto mlatićev mlatilo je. |
Puno žita naželi so, |
pune škrinje i ambare. |
Što im nosi rani obed? |
Mlada sneja Katarena! |
Bog pomagaj tomu stanju, |
tomu stanju gospodaru, |
vu hižice družinice, |
ponajbolje stare majke, |
stare majke gazdarice. |
Dajte, dajte, kaj imate, |
kaj nemate, do ne dajte! |
|
Ni nam lazno ovde stati |
vu vim blatu do koljenca |
i vu vodi do ramenca, |
kaj su steplje šare krave, |
šare krave, plavi voli. |
dajte, dajte, ne štentajte. |
Nad stolom vam štakor visi, |
štakor visi, v zdelu misli. |
Pred hižum vam tepka ruška, |
potukla vas fiži puška. |
Jedan kupac borovica, |
umrlo vas polovica. |
|
Tri su se gore razelenile, |
razelenile, razveselile. |
Opalo drevce čez černe gore. |
Kak je opalo, tak je morilo, |
tak je morilo mlada Štefanka. |
Njega su našli drobni pastirki, |
slekli su ž nega tanku košulu. |
Nosili su je majke pred vrata: |
''Poznavaj, majko, čija košula!'' |
- Bog ju poznavaj, ja ju ne morem! - |
Nosili su ju jočku pred vrata: |
''Poznavaj jočko, čija košula!'' |
- Bog ju poznavaj, ja ju ne morem! - |
Nosili su ju bratu pred vrata: |
''Poznavaj brate, čija košula!'' |
- Bog ju poznavaj, ja ju ne morem! - |
Nosili su ju lube pred vrata: |
''Poznavaj luba, čija košula!'' |
- Bog ju poznavaj i ja ju morem. |
Ja sam ju prela, ja sam ju tkala |
tanšu od lasa, čvršću od lista. |
/''Iza svakog stiha dodaje se
pripjev Lado.'' Isto, str.360/ |
|
Dobar dan gospodar, |
bog vam dobre goste dal. |
I od boga i od nas, |
rodila vam pšenica |
i vinova lozica; |
pred kućom vam zelen bor, |
a na boru vranić konj, |
na konjiću vaš sinak, |
oko sinka zlatan pas, |
na glavi mu kapica, |
na kapici tičica, |
ona lepo poje, |
novo leto zove: |
daj vam ga bog! |
/''Zapisivač je opisao običaj
vezan uz pjesmu ovako: O Novoj godini idu u vivodini od sela do sela i
od kuće do kuće momci po dvojica ili trojica pjeača, koje narod zove gostniki
i pjevaju pred kućom jednoglasno ovu koledu. Nakon otpjevane pjesme ljudi
daruju pjevače kruhom, mesom, vinom, kolačima.'' Isto, str. 360/ |