U radu se, na temelju terenskoga istraživanja, obrađuje
više od 1.500 toponimskih
različnica u selu Gradac u Zažablju, mikroregiji na granici
Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u neumskome zaleđu. U gradačkim se
toponimima ogleda reljefna raznolikost gradačke župe, biljna i životinjska
raznolikost te važnost mjesta na kojima se nalazi voda. Također doznajemo
za postojanje poganskih (Mokoš, Treskavac) i starokršćanskih (Sutilija,
Vara) svetišta te veliku usitnjenost posjeda. Velik je broj toponima
(Lišća,
Velja Vas) mjesnome pučanstvu posve neproziran što je posljedicom čestih
migracija s ovih i na ove prostore.
Toponimi
Blagosova gòmila (MO), Crkvina (BR, DO115),
Crkòvnī vinogrād (G), Djèčjē groblje (BR), Dragov kamēn (G), Dragov
klánac (G), Dúpca (HO),116 Greblje
(DO), Grèbi (G), Groblje (ĆG, HO), Igrište (MO), Ìlija (BR), Ìlijino
brdo (BR), Jánjića groblje (HO), Jurkovića groblje (HO), Kòd kāpjelē
(HO), Križ (NE),117 Kríževac (DD),
Krstilo (DO),118 Kužnō groblje
(RA), Lèženića groblje (HO), Lazárevića grob (RA),119
Mátića krs (BR), Međù njive (HO),120
Misnē ploče
(DO, MO), Mokoš (BD), Mora (DU), Nàdgrebnice (MO121),
Obādov greb (MO), Pòdgrebnice (DU, G), Pòdsvid (G), Sutìlija (BR), Svetī
Mìhājlo (DU), Treštenīk (psl. *trěskъ ‘grom’; DD), Trštènī kuk (G),
Vilino Igrište/Vinjìgrište/Vinjìgrište
(BD, MO), Vìlinjē ploče (DO), Zàcrkōvnica (BR),122
Zàcrkvina (DU),123 Zakrīž (DU,124
HO125).
Uz toponime navodim i kratice mjesta u kojima ih nalazimo:
BD = Babin Do
BR = Broćanac (Broćanac, Praovice)
ĆG = Ćukova Greda
DD = Donji Drijen
DO = Dobrovo
DU = Dubravica
G = Gradac (Glimač, Kovraga, Podgajnica, Podžablje)
GD = Gornji Drijen
GR = Grabovica
HO = Hotanj
MO = Moševići (Dubrava, Gornji Moševići, Moševići)
NE = Nerađe
OS = Oskrušnica
RA = Radetići
ŽI = Živa
ŽU = Žukovice (Prašna Glavica, Radojuša, Žukovice)
Spomen na rane hrvatsko-romanske vjerske i jezične kontakte uščuvan
je u toponimima tvorenim dalmatskim pridjevom san(c)tu(s). Od toponima
starijega postanja motiviranih spomenutim svetačkim imenom na istočnoneretvanskome
i donjohercegovačkom prostoru izdvaja se Đurđeva glavica u Raičevoj
Brestici kod Neuma.126 Štovanje
je svetoga Jurja na nekim hrvatskim područjima nadomještalo štovanje
Peruna Gromovnika na vrhuncima,127
a u krajevima istočno od Neretve (u Crvenoj Hrvatskoj) češće je Perunov
kult zamjenjivan štovanjem svetog Ilije. Čini se da se ta dva kulta
na ovim prostorima (a poglavito u neumskome zaleđu) prožimlju.128
O tome živo govori činjenica da se sjeveroistočna padina gore Žabe,
čiji vrh Ilija129 dominira istočnoneretvanskim
krajem i neumskim zaleđem, zove Sutilija (‘sanctus Elias’) te da je
podno spomenute padine smješten zaselak Podžablje ili Podtreskavice130
(< *trěskъ131 ‘grom’). Napogled
spomenutomu zaseoku nalazi se brdašce Podsvid motivirano imenom svetog
Vida u čije se štovanje pretočio kult slavenskoga boga Svantevida (to
se prožimanje vjerojatno ogleda i u toponimima Vidonje i Vidoštak132).
Sjeveroistočno od Podtreskavica nalazi se staro hrvatsko naselje Drijen,
na samoj granici Hercegovine i Dalmacije. Iznad njega nalazimo brda
Treskavac i, s dalmatinske strane, Sùsvid (‘sanctus Vitus’). Treći se
toponim tvoren dalmatskim pridjevom san(c)tu(s) na širem donjohercegovačkom
području nalazi u Dubljanima u Popovu. Kao ni gradački Sutilija i drijenski
Susvid, ni dupski Satulija nije bio donedavno zabilježen u onomastičkoj
literaturi.133 Toponimi motivirani
dalmatskim pridjevom san(c)tu(s) obično
označuju mjesta na kojima su se nalazile crkve, najčešće starije od
10. stoljeća.
Nastavak se poganskih kultova prepoznaje i u štovanju sv. Mihovila (o
čemu svjedoče toponim Sveti Mihajlo134
u gradačkome zaseoku Dubravica; sveti je Mihajlo/Mihovil, uostalom,
zaštitnik Trebinjsko-mrkanske biskupije), sv. Petke u Zavali135
(predio na kojem se crkva nalazila nazivlje se Petkovica; možda je trag
toga kulta i Petnje brdo u Dubravici), pučki se naziv „Ognjena Marija“
povezuje s kultom slavenske božice Ognjene (Puljić 1988: 48),136
a moguće je i da se krije u toponimu Mora (teško pristupačan klanac
na sjevernoj strani Gradačkoga polja koji bi mogao biti motiviran imenom
slavenske poganske božice zime i smrti Morane).137
U toponimu Mokoš uščuvano je pak homonimno ime istočnoslavenske poganske
božice.138 Toponimi tvoreni pridjevima
dragov i dračev obično se odnose na mitska obitavališta zmajeva), a
toponimi Vilenica i Vilinje ploče139
(toponimi na gori Žabi) te Vilište (često i u Popovu) također govore
o korijenima pučkih vjerovanja u slavenskoj mitologiji.
Igrišta su po čitavoj istočnoj Hercegovini duhovna središta sela, a
označuju mjesta na kojima po noći i igrajū vile. Mitološka važnost duba140
(svetoga stabla) i dubrave (svetoga gaja) odrazila se i u nizu toponima
na ovome području (Crljena dubrava, Dobrane, Duba, Dubravac, Dubravica).
Važnost se mjesta ukapanja ogleda u velikome broju toponima motiviranih
apelativom greb. Spomenuti apelativ odnosi se na raznorodna ukopna mjesta:
od srednjovjekovnih nekropola stećaka do neoznačenih grobišta žrtava
Drugoga svjetskog rata.141
Središnji dio Zažablja s neposrednom okolicom.
Napomene
115 Ondje se drži misa za Ilindan.
116 Riječ je o zajedničkome groblju Katića,
Pavlovića i Perića na Hotnju.
117 Toponim se nahodi na vrhu Umca, a pod
njime je nekropola stećaka.
118 S toga se mjesta vidi crkva u Gracu
pa bi se na njemu krstilo.
119 Riječ je o grobu Marka Janjića (Janjići
su potomci Lazarevića).
120 Riječ je o novome zajedničkom groblju
na Hotnju.
121 Tu se nalazi manja nekropola stećaka.
122 Po predaji se tu nalazila crkva.
123 Tu se nalazi grobna gomila s dvadesetak
stećaka.
124 Na tome je lokalitetu u 18. stoljeću
bio podignut križ za zaštitu od nametnika korulje te se na tome mjestu
obavljalo bogoslužje još početkom 20. stoljeća.
125 Tu su se pokapali Raguži i Trojići.
126 Na Đurđevoj glavici po svemu se sudeći
nalazila kasnoantička crkva na čijim je temeljima najvjerojatnije izgrađena
srednjovjekovna crkva sv. Jurja. (Puljić 1995: 25)
127 Više o tome u Škobalj 1970. (vidi popis
literature)
128 Jurjeva borba sa zmajem usporediva
je s Perunovom borbom s Velesom (neki s imenom toga božanstva povezuju
oronim Velēž) kojega Gromovnik udara gromom. (Katičić 1998: 305– 306)
129 Sudeći po predaji i ostatcima suhozida
ondje je također postojala crkva.
130 Upravo sa silaznim naglaskom!
131 Odrazi su Gromovnikova kulta i toponimi
tvoreni od apelativa grom kao što je Gromova glàvica (Vidonje).
132 Neki povjesničari ojkonim Svitava (hrvatsko
selo u Općini Čapljina, BiH) povezuju s imenom svetoga Vida čije je
štovanje naslijedilo Svantevidov kult. Ispreplitanje štovanja svetoga
Vida i Svantevidova kulta nalazimo i u okolici. Tako je grad Stolac
smješten u Vidovu polju, a u povijesnim se vrelima nazivlje i Vidovskim
(Vidoškim) Gradom ili Vidoštakom, rijeka se Bregava (lijeva Neretvina
pritoka koja izvire kod Stoca) nazivala i Vidošticom (Vidovom rijekom),
a u selu Vid (nedaleko od Metkovića) na temeljima antičke crkve iz 5.
st. sagrađena je crkva sv. Vida koja se u pisanim izvorima spominje
polovicom 14. st.
133 Oronimi Sutìlija i Satùlija zabilježeni
su u D. Vidović 2006: 64, a samo je Susvid zabilježen u Yugoslavia.
Index Gazeteer. Showing Place-names on 1:100.000. Map Series, I–VII,
s.v.
134 Slavljenje se sv. Ivana Krstitelja,
Ilije, Mihovila, Jure i Vida vezuje uz održavanje poganskih obreda na
vrhuncima uzvisina. (Škobalj 1970: 273)
135 Ranosrednjovjekovna crkva na tome mjestu
bila je (Basler 1988: 32) posvećena sv. Petru (o tome svjedoči dokument
iz 1525. koji govori da je fra Ksisto iz Slanoga u crkvi sv. Petra na
Petrovdan 1525. slavio sv. misu pred mnoštvom naroda; Matijić, Pavlović
2006: 200), ali je narod, vjerojatno pod utjecajem štovanja sv. Paraskeve,
»u koju se pretvorila božica Mokoš« (Katičić 1998: 308), oduvijek zvao
Petkovicom.
136 U Popovu postoji uzrečica: Gromom bije
Gromovnik Ilija, vatrom pali Ognjena Marija, pomaže im sveti Pantelija.
(Kriste 2007: 213)
137 Postoji i visoravan Morine nedaleko
od Nevesinja gdje je dio Zažabaca odlazio sa stokom na ljetnu ispašu.
I taj je toponim vjerojatno prežitak hrvatskih pretkršćanskih vjerovanja.
Na Morinama je za vrijeme jakih vjetrova i snjegova bilo lako zalutati,
a događalo se i da pastiri ondje umru od hladnoće.
138 Možda se i ojkonim Mùkušina u Ravnu
također može povezati s imenom spomenute slavenske božice (usp. Mokòšica).
139 Upravo su priče o vilama koje su najživlji
ostatci pretkršćanskih slavenskih vjerovanja. Po pučkome je vjerovanju
između Žabe i Veleža postojalo uže, pričvršćeno čeličnim alkama, s pomoću
kojega su vile prelazile sa Žabe na Velež i obrnuto. Vile su pozitivna
bića za razliku od stuha koje stvaraju kovitlace i vremenske neprilike.
U Popovu se pak vjeruje da su vile živjele u Bilinōj pèćini poviše Češljara
(zaseoka sela Zavala) i da su se prestale pokazivati zbog bezakonja
koja su ljudi počeli počinjati. (usp. Marijanović 2004: 65–67)
140 Seoski zborovi pod dubòvima održavali
su se u teškim vremenima za mjesni puk u Zažablju i Popovu sve do Drugoga
svjetskog rata!
141 Osobito je zanimljiva predaja po kojoj
su Hutovski grad izgradila trojica braće: Ranko, Grdan i Humko. Proživjeli
su tri prosječna ljudska života i kad su odlučili umrijeti, s Lòpatē
su u Žabi odapeli strijele i na mjestima gdje su one pale, odlučili
se pokopati: mjesto na koje je pala Rankova strijela zove se danas Grànāč
grȅb, mjesto na koje je pala Grdanova strijela zove se Grdòmān, a mjesto
na koje je pala Humkova strijela (H)ùmac. Na tim se trima mjestima danas
nalaze tri nekropole stećaka. (usp. Vukorep 2007: 54)
